🌱 Upravljanje klimom staklenika Model uživo

Osnova: model iza brojeva

Svaki odnos koji simulator koristi, s izvorom. Konstante označene kao pretpostavke ilustrativne su kalibracije.

Temperatura zraka slijedi energetsku bilancu: sunce unosi toplinu, toplina odlazi kroz pokrov i s ventilacijskim zrakom, dio topline troši se na isparavanje vode, a dodaje se i grijanje.

C·dT/dt = τ·I·(1 − 0.6·0.75·screen) − λ·(E_crop + E_fog) + Q_heat + (U·Ac/Af + ρc_p·Q_v)·(T_out − T) + G_soil·(T_soil − T)[1]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Gubitak topline kroz pokrov jest U × površina × razlika temperatura; zatvoren zastor smanjuje U, a vedro noćno nebo ga povećava.

U = 6.2 − (6.2 − 4.0)·screen W/m²K (single glass → with thermal blanket); ×(1 + 0.25·clear sky) at night[1]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Prozračivanje je propuštanje zraka plus protok koji vjetar tjera kroz otvorene otvore.

Q_v = (N·H/3600 + vent·C_w·max(1, u_wind))·(1 − 0.4·screen), N = 0.75 h⁻¹[1][4]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Tlak zasićene vodene pare strmo raste s temperaturom; VPD pokazuje koliko je zrak udaljen od zasićenja.

e_s(T) = 0.6108·exp(17.27·T / (T + 237.3)) kPa; VPD = e_s(T) − e_a; RH = e_a / e_s(T)[2]

Bilanca vodene pare: transpiracija i maglica dodaju vlagu, a prozračivanje i kondenzacija na hladnom staklu je uklanjaju.

H·dχ/dt = E_crop + E_fog − Q_v·(χ − χ_out) − k_c·(Ac/Af)·(1 − 0.7·screen)·max(0, e_a − e_s(T_cover)), χ = e·M_w/(R·T)[6][2]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Transpiracija ima dio ovisan o zračenju i dio koji pokreće suh zrak (VPD).

E_crop = A·(1 − e^(−k·LAI))·I_in/λ + B·LAI·VPD (A 0.45, k 0.64, LAI 3, B 0.02 kg/m²·h·kPa by day)[3]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Maglica hladi samo onoliko koliko ispari: oko 2,45 MJ po litri, više u suhom nego u vlažnom zraku.

E_fog = fog·0.4 kg/m²·h × min(1, VPD/0.8); each evaporated kg removes λ = 2.45 MJ of sensible heat; the rest wets leaves[1][2]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Bilanca CO₂: doziranje ga dodaje, a prozračivanje i unos usjeva uklanjaju.

H·dC/dt = dose − Q_v·(C − C_out) − P_net; dosing ≈ 5.5 g/m²·h holds ≈ 1000 ppm at 1 air change per hour[1]

Fotosinteza reagira na svjetlo, CO₂, temperaturu i VPD; odziv na CO₂ prati objavljeno empirijsko pravilo za plodovito povrće u stakleniku.

P = P_ref·(1 − e^(−I_in/300))·exp(150/400 − 150/C)·f(T: 1 at 17–27 °C)·f(VPD) (from the CO₂ rule dP/P = 1.5 %·(1000/C)² per 100 ppm)[5][7]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Brojači stresa usjeva: sati prevruće, prehladno ili dovoljno vlažno za sivu plijesan.

heat hours: T > 35 °C · cold hours: T < 10 °C · disease-risk hours: RH ≥ 90 % or wet leaves · GDD = Σ max(0, T − 10)·Δt[1][7][8][10]

Vanjsko vrijeme: dnevna krivulja temperature, stalna temperatura rosišta, sunčevo zračenje smanjeno oblacima te nasumične promjene oblaka i vjetra.

T_out = T̄ + A·cos(2π(h − 15)/24); e_out = e_s(T_dew); I = I_clear·(1 − 0.75·N^3.4); cloud N and wind fluctuate (normal, seeded)[9][2]Pretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Ostale konstante koje model koristi.

height 4.5 m · cover/floor 1.2 · τ 0.8 · heat capacity 30 kJ/m²K · heating ≤ 180 W/m² · screen blocks 60 % of light (75 % of that as heat) and 40 % of air exchange, and hides 70 % of the cold glass (condensation) · vents 0.016 m³/s·m² per m/s wind · soil 2 W/m²K · fog ≤ 0.4 L/m²·h · CO₂ ≤ 8 g/m²·h · P_ref 4 g CO₂/m²·h · condensation 1.9·10⁻⁸ kg/m²·s·PaPretpostavka: veličina staklenika, toplinski kapacitet, otvori, zastor, maglica i koeficijenti usjeva ilustrativne su vrijednosti za suvremeni staklenik; fizika je jedan dobro izmiješani volumen zraka. Stvarna postrojenja kalibriraju svaku konstantu.

Slučajnost: seedirani generator mulberry32; korištene razdiobe: uniformna, eksponencijalna (inverzna CDF), normalna (Box–Muller), Poissonova (Knuth). Seed se prikazuje i može se dijeliti.

Izvori

1. ANSI/ASAE EP406.4 JAN2003 (R2008) — Heating, Ventilating and Cooling Greenhouses (eq. 1–4, Table 1 U-values, Table 2 infiltration: new glass or fiberglass 0.50–1.0 h⁻¹, §5.8.5 CO₂ injection, §7.1.3 temperature limits); since withdrawn, available from ASABE as a historical document — American Society of Agricultural and Biological Engineers, 2003
2. R. G. Allen, L. S. Pereira, D. Raes, M. Smith — Crop evapotranspiration, FAO Irrigation and Drainage Paper 56 (eq. 11 saturation vapour pressure, eq. 14 dew point, λ = 2.45 MJ/kg) — FAO, Rome, 1998
3. M. Baille, A. Baille, J. C. Laury — A simplified model for predicting evapotranspiration rate of nine ornamental species vs. climate factors and leaf area — Scientia Horticulturae 59:217–232, 1994
4. T. Boulard, A. Baille — Modelling of air exchange rate in a greenhouse equipped with continuous roof vents — Journal of Agricultural Engineering Research 61(1):37–48, 1995
5. E. M. Nederhoff — Effects of CO₂ concentration on photosynthesis, transpiration and production of greenhouse fruit vegetable crops (PhD thesis; CO₂ rule) — Wageningen Agricultural University, 1994
6. B. H. E. Vanthoor, C. Stanghellini, E. J. van Henten, P. H. B. de Visser — A methodology for model-based greenhouse design: Part 1, a greenhouse climate model for a broad range of designs and climates — Biosystems Engineering 110:363–377, 2011
7. R. R. Shamshiri et al. — Review of optimum temperature, humidity, and vapour pressure deficit for microclimate evaluation and control in greenhouse cultivation of tomato: a review — International Agrophysics 32:287–302, 2018
8. Identifying and Managing Three Major Disease Threats in Greenhouse Tomatoes: Leaf Mold, Gray Mold, and Bacterial Wilt (SPES-820) — Virginia Cooperative Extension
9. F. Kasten, G. Czeplak — Solar and terrestrial radiation dependent on the amount and type of cloud — Solar Energy 24:177–189, 1980
10. G. S. McMaster, W. W. Wilhelm — Growing degree-days: one equation, two interpretations — Agricultural and Forest Meteorology 87:291–300, 1997